Mnogo prije nego je udomio svoje prve zatvorenike, Alcatraz je je poznat među Indijancima kao mjesto kojeg su se klonili, vjerujući kako se na njemu nalaze zli dusi. Otočić na kalifornijskoj bali - nazvan po velikoj koloniji pelikana – Alcatraces – otvoren je na današnji dan 1934.
Otok Alcatraz u povijesti imao je veliku stratešku važnost, te je na njemu uspostavljen vojni kompleks početkom 1850ih. Kasnije je kompleks pretvoren u jedan od najstrože čuvanih zatvora u kojem su boravili najveći kriminalci tog vremena, a vjerojatno najpoznatiji je bio Al Capone.
Ustroj
Alcatraz je postao prvi vojni zatvor u kojem su se odsluživale dugotrajne kazne. Zatvorenici su bili podijeljeni u tri razreda, ovisno o težini kazne koju su izdržavali i kaznenog djela koje su počinili. Svaki je razred imao nekoliko razina privilegija.Na primjer:
zatvorenici trećeg razreda su živjeli u potpunoj tišini, bez mogućnosti međusobnih razgovora i dodira sa vanjskim svijetom. Oni koji bi prekršili pravila, kažnjavani su najstrožim kaznama teškog rada, boravka u zamračenim ćelijama ili teškim metalnim kuglama oko gležnjeva.
Kompleks je bio sastavljen od kuhinje, blagovaonice, prostora za zaposlene, male bolnice, knjižnice, dvorišta za vježbanje, prostora za higijenu te A, B, C i D bloka u kojima su se čuvali zatvorenici.
B i C blok su se sastojali od 336 ćelija prosječne dužine od 2,7 i širine 1,5 metra, opremljene malim umivaonikom s hladnom vodom, uskim ležajem i wc školjkom. U D bloku je bilo 36 ćelija koje su se koristile za izdvajanje zatvorenika i 6 samica. Blok A se rijetko koristio za zatvorenike, a služio je kao skladište.
Blok D. Nadograđen kao mjesto veće sigurnosti i veće brutalnosti u kažnjavanju zatvorenika. Zatvorenici iz tog odjela nisu bilu u doticaju s vanjskim svijetom. Nisu smjeli raditi s ostalim zatvorenicima niti jesti u glavnoj kantini. Jednom tjedno su imali pravo na rekreaciju, a dva puta tjedno na tuširanje.
Od 42 ćelije 36 su bile poput ostalih u kompleksu. No okrenute prema Golden Gate-u odakle su puhali hladni vjetrovi, a čuvari su znali upaliti dodatno hlađenje kako bi im boravak u ovim ćelijama učinili još nepodnošljivijim.
5 od preostalih 6 ćelija poznate pod nazivom “Hole” odnosno “Rupa”, bile su namijenjene onima najtežim prestupnicima. Smještene su u najhladnijem dijelu cijelog kompleksa, a sadržavale su samo umivaonik, nužnik i žarulju koju palili/gasili čuvari. Madrac na kojem bi spavali preko noći, bio bi im uzet svakog jutra, nisu smjeli izlaziti niti do tuševa, nisu imali pravo na nikakvu zatvorsku literaturu, zatvoreni sami sa sobom i do 19 dana, tako suočeni s vlastitom dosadom
Zadnja ćelija – poznata kao „Oriental“ bila je mjesto najgore moguće kazne. Bez nužnika, umivaonika i ikakvog svjetla, samo mala rupa u podu za nuždu i hladnoća.
Jedan dan u životu zatvorenika
Ustajanje u sedam sati ujutro. Do 7:20 su morali biti obučeni i obrijani, a ćelija u koju su se vraćali tek navečer pospremljena i čista sa složenim krevetom. Slijedilo je prebrojavanje te odlazak na doručak.
Nakon jela i pospremanja pribora za jelo, kuhinje i blagovaone, uslijedili su rad ili vježbanje u za to predviđenim prostorijama sve do podneva kada je započinjao ručak. Zatvorenici su imali nekoliko pauza od deset minuta u kojima im je bio dozvoljen tihi razgovor i pušenje cigareta u za to predviđenim prostorima.
Nakon ručka je uslijedio daljnji rad i vježbanje sve do 16:40 kada je započinjala večera.
U 17:00 večera je završila kao i pospremanje korištenih prostorija te je slijedio povratak u ćelije i prebrojavanje prije konačnog zaključavanja. Svjetla su se gasila u 21:30.
Taj godinama najčuveniji zatvor, 1963. godine je zatvoren. Tijekom 29 godina, koliko je Alcatraz bio otvoren, ukupno 34 zatvorenika su pokušali bijeg u 14 odvojenih pokušaja. Samo trojica su uspjeli…
Paranormalno
Zbog manjeg prekršaja jedan čovjek biva sam zatvoren u ćeliji 14 D. Nakon svega nekoliko trenutaka čovjek je počeo vrištati. Tvrdio je kako je s njim u ćeliji čudovište sa svjetlećim očima. Priče o duhovima tih ukletih hodnika nisu bile rijetkost, no čuvari su ih smatrali čistim besmislicama i pričama za zabavu, te se nitko nije obazirao na urlanje “napadnutog” čovjeka iz ćelije 14 D. Vrištanje se nastavilo dugo u noć, sve dok naglo nije prestalo. Ujutro je jadnik pronađen mrtav, ukočenog i prestravljenog izraza lica, sa vidljivim otiscima šaka oko vrata. Autopsijom je utvrđeno kako modrice koje su nastale usred gušenja nisu bile djelo ruku tog čovjeka, odnosno ne radi se o samo-zadavljenju. Nešto je udavilo tog čovjeka, nešto što je s njim ostalo zaključano u ćeliji, nešto što kažu i danas vreba iz ćelije 14 D.
U hodniku u bloku ćelija C, gdje su tri kriminalca ubijena u pokušaju bijega, često se čuju neobični zvukovi, no kada bi netko otvori vrata hodnika kako bi vidio tko proizvodi takve zvukove, oni bi prestali, a hodnik bi zjapio prazan. Čim bi se vrata zatvorila, zvukovi bi se ponovo pojavili. Osim zvukova ponekad bi se mogla vidjeti osoba, bolje rečeno duh, u uniformi.
Danas posjetitelji i osoblje koje radi na otoku osjete “hladne točke” unutar bloka D, koji je popraćen intenzivnim osjećajem. Kažu da su ćelije 12 i 14 D najaktivnije što se tiče paranormalnosti. Za 14 D je čak zabilježeno da je bila hladnija i za 20 °C od okolnih ćelija, a emocionalni naboj je najjači u kutovima.
Lovac na duhova Richard Senate je jednom prilikom sa vidovnjakom proveo noć zaključan u ćeliji 12 D, gdje kažu “stanuje” zao duh. Čim su vrata ćelije bila zatvorena Senate je osjetio hladne prste na svom vratu, dok je vidovnjak imao vizije izobličenih tijela kao i tijela bez udova…
Otok se danas nalazi pod upravom Nacionalnog parka, odjela Golden Gate nacionalnog rekreativnog centra. Odlukom Roberta F. Kennedyja, zatvor je u potpunosti zatvoren 21. ožujka 1963. Pa ‘ko voli, nek’ izvoli. Otok inače izgleda prekrasno
Objavi komentar Blogger Facebook Disqus