U samoj državi prema zadnjem cenzusu (2007) živi svega 48 stanovnika.
Cjelokupno stanovništvo potječe od 9 familija što je očito iz njihovih prezimena.
Upravo ta prezimena otkrivaju još jednu zanimljivost - da su oni potomci pobunjenika na brodu Bounty.
Poznata pobuna 28 Aprila 1789 je prepričana u nekoliko knjiga i filmova.
Povijest najamnje države na svijetu
4 otoka koja čine Pitcairn otočje su Ducie, Henderson, Oeno i Pictairn.
Prema arheološkim nalazištima otoke su naseljavali Polinežani još u 15. stoljeću, no otoci nisu više bili naseljeni pri iskrcavanju pobunjenika s Bounty-ija.
Najveći otok Pitcairn otkriven je 20-tak godina prije nego su se pobunjenici na njega iskrcali.
Bilo je to 3 svibnja 1767 britanski brod "Swallow" pod komandom kapetana Philipa Cartereta.
Otok je nazvan prema mladom 15-godišnjem mornaru Robertu Pitcairnu koji ga je prvi primjetio.
1790. poznati pobunjenici na brodu Bounty i skupina Tahićanki iskrcali su se na otok. Brod Bounty su zapalili. Zanimljivo je da su njegove olupine još i danas vidljive u zaljevu Bounty.
Brod je otkriven tek 1957. od strane Luisa Mardena - istraživača za National Geographic.
Pobunjenicima hrane nije manjkalo zahvaljujući obradivim površinama i izobilju ribe.
Bijeg od ostatka svijeta možda zvuči romantično, ali s prvim stanovnicima došli su i prvi nemiri - alkoholizam, ubojstva, bolesti i ostale devijacije uzele su mnoge živote.
John Adams i Ned Young okrenuli su se brodskoj Bibliji kao vodiču za uspostavljanje mirnog društva.
Young uskoro umire od infekcije, dok je Johnu Adamsu dodijeljena amnestija za pobunu nakon što ih je pronašao američki brod Topaz 1808.
1838. otok postaje britanska kolonija. Do 1850-e populacija je već polako prerasla otok i njihovi vođe tražili su adekvatno rješenje od britanske vlade.
Ponuđen im je otok Norfolk i 3.5.1856. čitava populacija (njih 193) se uputila prema njemu.
Konačno stižu na Norfolk tek 8.6.1856. - nakon 5 tjedana iscrpljujućeg putovanja.
Ipak, nakon 18 mjeseci na Norfolku nekima se nije baš dopao novi otočni dom. 17 Pitkarinaca se stoga odlučuje na putovanje kući - povratak na Pitcairn.
Pet godina nakon, još 27-orica učinila su isto.
Pitcairn danas
Ekonomija današnje države Pitcairn se prije svega zasniva na internim potrebama. Otok pruža tlo i nizine pogodne za uzgoj raznog voća i povrća. Ribolov je također važna industrija na Pitcairnu.
U pogledu izvoza najpoznatiji (i jedini) izvozni proizvod u svrhu zarade je prodaja poštanskih markica - zbog svoje unikatnosti (najmanja država na svijetu) imaju visoku filatelističku vrijednost.
Radna snaga otoka sastoji se od tek 15 žena i muškaraca - od cjelokupne populacije od 48 stanovnika.
Većina su miješanog potomstva - između britanskih pobunjenika i tahićanskih žena.
Pitkarinci govore mješavinom staro-engleskog (18st) i tahićanskog. U jedinoj školi na otoku, osim klasičnog engleskog, uči se i njihov poseban jezik.
2003 na otoku se rodila prva beba nakon 17 godina. Ipak trend se nastavlja uzlazno jer već 2007 rađa se druga.
Kršćanstvo je nasljeđe od pobunjenika, no Pitkarinci postaju Adventisti nakon uspješne adventističke misije 1890.
Danas svega 8 stanovnika redovno odlazi u crkvu.
U državi nema telefonskih kablova, samo satelitski telefoni. Također postoji i jedna telefonska govornica.
Država nema nijednu radio i tv stanicu, ali zato sva kućanstva imaju satelitski internet. Državna internet domena je .pn
Kako i kada posjetiti Pitcairn?
Država nema ni zračne ni morske luke. Da biste došli do Pitcairna trebate letiti na Tahiti. Od Tahitija do Pitcairna slijedi preko 30 satna plovidba mini trajektom. Ali imajte na umu da brod Tahiti-Pitcairn plovi samo jednom u nekoliko mjeseci.
Posjetiti Pitcairn je - jako teško.
Kao prvo morat ćete proći birokratsku proceduru s britanskim guvernerom. Zbog jako rijetkih brodskih linija bit ćete primorani ostati u državi Pitcairn mjesecima što će Vas zbog zakonskog vremenskog intervala učiniti - njihovim građaninom.
Naravno morati ćete dokazati i to da imate namjeru otići s otoka kad se trajekt konačno ukaže na horizontu.
To znači da i ako stignete na Pitcairn, trebat ćete dnevno obavljati šetnju do trajetktnog pristaništa, jer nitko nezna kada bi fantomski trajekt mogao navratiti.
Transport otokom se odvija na tradicionalan način - hodanjem. Za te svrhe postoji i 6.4 kilometara zemljanog puta, kako nebi odlutali. Ipak, ovo je otok i teško da možete daleko odlutati.
Električna energija (240V) dostupna je samo nekoliko sati ujutro i navečer, budite pripremljeni na to.
Vaš dolazak svakako morate najaviti mnogo ranije. Ako dobijete sve papire i prođete medicinsku kontrolu, slijedi Vam potraga za smještajem.
U ovoj situaciji najbolje je da se obratite trenutačnom gradonačelniku.
Ovisno o tome da li ste pojedinac, par ili imate grupu smještaj će Vam biti adekvatno osiguran.
Ako ste samo dvoje, sigurno ćete naći smještaj kod neke obitelji.
Ukoliko Vas je više, gradonačelnik Vam možda predloži vladinu kolibu poznatu kao "prenoćište".
Naravno, morate biti spremni i platiti za Vaš smještaj - on će vidno doprinijeti godišnjem državnom budžetu.
Kao što smo i naveli, u državi postoji samo jedna telefonska govornica - olakotna okolnost je da govornica ima i govornu poštu.
Ako ipak zanemarimo ove detalje i uspijete sa gradonačelnikom dogovoriti smještaj - očekuje Vas doista pravi raj na zemlji.
Svakako istražite plaže i zaljeve na otoku. Pogledajte olupine broda Bonuty i njegovo veliko sidro koje je izloženu u Bounty zaljevu.
Ukoliko se ukaže prilika gledajte da budete na otoku 23. Siječnja - "Dan broda Bounty", velika državna proslava i dan na koji se u čast davnih pobunjenika spaljuje mala replika broda.
Zabavnik/advance.hr
Objavi komentar Blogger Facebook Disqus